Putinov "ukrajinski problem": "Zapeo je, ali pomisao na poraz ga užasava"

Unatoč nesposobnosti, fiktivni Micawber prilično je vedra osoba; ruski vođa je čovjek mračne naravi, koji čak i kad se našali ili se javno nasmije, to čini kako bi ponizio i omalovažio. Ipak, dijele jednu stvar: vjeru da će se "nešto već dogoditi". Ili, kako je Miroslav Krleža napisao u "Baladama Petrice Kerempuha" - "nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo".

Četiri godine nakon što je pokrenuo potpunu invaziju na Ukrajinu, čini se da je Putinov rat vojno neosvojiv, piše Politico. Uz golemu cijenu u izgubljenim životima i ranjenima, njegove snage nisu uspjele zauzeti ni cijelu ukrajinsku regiju Donbas. Prije nego što je poslao tenkove preko granice, Rusija je okupirala oko sedam posto Ukrajine. Mjesec dana nakon početka rata taj je udio bio otprilike 27 posto. No od tog vrhunca Rusija se zadržava na oko 18 do 19 posto, prema podacima Belfer centra Sveučilišta Harvard.

Doduše, tijekom prošle godine, ruske su snage polagano napredovale i zauzele 4700 četvornih kilometara teritorija, otprilike dvostruko većeg od Moskve, ali nisu uspjele probiti obrambeni pojas koji su Ukrajinci uspostavili na potezu od 50 kilometara u zapadnom Donjecku, prema analitičarima američkog Instituta za proučavanje rata.

Putin ustraje. Zašto?

U susjednoj Zaporižji Rusi su čak bili prisiljeni na povlačenje.

Čak i kada su Putinove snage uspjele ostvariti proboje tu i tamo, primjerice ljeti u ofenzivi kod istočnog grada Pokrovska i u obližnjoj Kostjantinivki, dok su Ukrajinci taktički bili nadjačani, nisu uspjele nastaviti prodor zbog nedostatka ljudi i opreme. Naravno, i zbog poteškoća u koncentriranju dovoljne snage za snažan napad bez privlačenja razornog djelovanja ukrajinskih dronova. Na sjeveru se Rusi muče s napredovanjem prema gradu Kupjansku i potiskivanjem ukrajinskih snaga dalje od ruske pogranične regije Belgorod.

No Putin ustraje. Zašto?

"Mora pokazati veliku pobjedu kako bi opravdao goleme troškove rata svom narodu, a odmotavanje ratne ekonomije nosi ozbiljne političke rizike za ruskog vođu. Zapeo je, ali pomisao na poraz ga užasava", smatra ruska analitičarka Ella Paneyakh. "Ipak, neupitno je da će biti pobjednika i gubitnika. A što učiniti sa svim veteranima?"

Tu nastupa Micawberovo načelo. Unatoč pritiscima na ljudstvo, Rusija vjerojatno još neko vrijeme ima kapacitet voditi rat. "Za sada ruski vojni stroj, ponovno sastavljen nakon poraza 2022., funkcionira pristojno: vlasti uspijevaju pokriti trenutne gubitke u ljudstvu i opremi", procjenjuje prognani ruski novinar Dmitri Kuznjec, pišući za Carnegiejev centar za Rusiju i Euroaziju. "Ali nema kapaciteta za značajno povećanje opsega raspoređenih resursa", tvrdi Kuznjec.

U međuvremenu je izazov s ljudstvom za Ukrajinu još ozbiljniji. Oko dva milijuna Ukrajinaca traži se zbog kršenja obveze vojne evidencije, otkrio je prošlog mjeseca novi ministar obrane Mihajlo Fedorov. U studenome je Ured glavnog tužitelja Ukrajine objavio da postoji 310.000 neriješenih kaznenih predmeta zbog neovlaštenog izbivanja i dezerterstva, pri čemu se većina odnosi na 2025. godinu. Jednostavno rečeno, ukrajinske oružane snage regrutiraju nedovoljan broj ljudi kako bi nadoknadile gubitke, i dezerterstva.

Mobilizacija je nepopularna i raste nevoljkost za služenje. "Glavni čimbenici odgovorni za trajni manjak ljudstva u Oružanim snagama Ukrajine su institucionalna slabost i korupcija, društveni umor i mentalna iscrpljenost, nedostaci u vojnoj obuci i zapovijedanju, demografska i ekonomska ograničenja te utjecaj ruske propagande", navodi studija Stockholmskog centra za istočnoeuropske studije.

Mnogo se piše o raketnom jazu između Ukrajine i Rusije, o masovnim napadima dronovima i projektilima koji iscrpljuju ukrajinske zalihe sredstava za obranu, uključujući rakete protuzračnog sustava Patriot. Mnogo manje pažnje posvećuje se "računici ljudstva", koja ne ide u prilog Ukrajini, ako Putin može produljiti rat iscrpljivanja, neopterećen suosjećanjem prema gubicima života.

"Do posljednjeg Ukrajinca"

Unatoč svim dronovima i umjetnoj inteligenciji, vojnici na terenu i dalje su presudni, što je pokazala bitka za Pokrovsk. Ondje je nedostatak ljudstva omogućio Rusiji primjenu taktike koju je ukrajinski vrhovni zapovjednik Oleksandr Sirski nazvao "potpunom infiltracijom", pri čemu su male pješačke jedinice ulazile iza ukrajinskih linija zbog nedostatka ukrajinskih snaga koje bi ih zaustavile.

Ukrajinski oporbeni političari ističu da je nevoljkost za služenje potaknuta sve raširenijim dojmom da je Zapad spreman voditi ovaj rat do "posljednjeg Ukrajinca", unatoč činjenici da je opstanak Ukrajine kao neovisne i prozapadne države ključan za sigurnost Europe. Ta fraza, "do posljednjeg Ukrajinca", mogla se sve češće čuti u razgovorima s običnim Ukrajincima tijekom prošle godine. I sve je više obojena gorčinom prema SAD-u Donalda Trumpa zbog, kako se doživljava, prihvaćanja moskovskih narativa i obustave izravnih donacija američke vlade u vojnoj opremi, kao i prema mađarskom protivljenju u EU-u, budući da je Mađarska ovog tjedna pokušala blokirati dogovoreni zajam EU-a od 90 milijardi eura za Ukrajinu, namijenjen stabilizaciji financija ratom pogođene zemlje.

Znači li to da je Ukrajina pred slomom? Putin se tomu možda nada. Njegova neumoljiva zimska kampanja bombardiranja energetske infrastrukture zemlje zasigurno je usmjerena na iscrpljivanje ratom umornih Ukrajinaca i slamanje njihove volje.

Bivši predsjednik Petro Porošenko, prvi izabrani predsjednik Ukrajine nakon Euromajdana 2013. - 2014., koji je svrgnuo proruskog Viktora Janukoviča, ne misli tako, ali je u ekskluzivnom intervjuu za Politico, na marginama Münchenske sigurnosne konferencije, govorio o trenutačnoj krhkosti Ukrajine.

Porošenko strahuje da je njegov nasljednik i ogorčeni politički suparnik, predsjednik Volodimir Zelenski, napravio taktičku pogrešku udaljivši se od jednostavnog zahtjeva za trenutačnim prekidom vatre te ušavši u pregovore koji riskiraju dodatno poticanje političkih previranja u Ukrajini, nakon niza korupcijskih skandala koji nagrizaju jedinstvo zemlje.

Teritorijalni ustupci koje Putin zahtijeva dio su ruskog scenarija "pokušaja destabilizacije unutarnje političke situacije u Ukrajini", tvrdi Porošenko. Ako bi se postigao dogovor, morao bi ići na referendum, a postojalo bi mnogo protivljenja bilo kakvom ustupanju teritorija koji Rusi nisu uspjeli osvojiti.

Ukrajina mora pokušati izdržati

Nije teško zamisliti kako bi rasprava o predaji teritorija brzo izmaknula kontroli i izazvala previranja, ili gore. Mnogi domoljubi koji su se borili u ratu to bi doživjeli kao izdaju. "Ne vidim da bi parlament ikada usvojio nešto takvo", rekla je oporbena zastupnica Oleksandra Ustinova. "To bi se smatralo kapitulacijom", dodala je.

Možda je zato ruska delegacija u drugom krugu trilateralnih mirovnih pregovora djelovala ozbiljnije, a i rasprave vojske i obavještajnih službi o demilitariziranoj zoni prošlog tjedna činile su se praktičnijima.

Putin bi se mogao naći u dilemi, njegov rat je na bojištu neosvojiv u smislu da nema snage osvojiti Ukrajinu, ali čeka da se "nešto dogodi". U međuvremenu Ukrajina mora pokušati izdržati: ni ona ne može pobijediti na bojištu i povratiti sav izgubljeni teritorij, ali mora preživjeti, nadajući se da će se Rusija na kraju iscrpiti i prisiliti Putina da ozbiljno pristupi pregovorima.